Prvi put kada instruktor kaže „u kas”, jahač u tri sekunde otkrije da taj hod ne nalikuje ničemu što je poznavao u koraku. Sve poskakuje, sve odskače, i odjednom morate birati između dizanja ili ostajanja u sjedećem položaju. Trot du cheval (kas konja) je ipak najjednostavniji hod za razumjeti kada jednom vidite njegovu mehaniku: dva takta, dva para nogu i faza u kojoj konj uopće ne dodiruje tlo. To je ujedno i hod s dva lica, onaj svakodnevnog rada u manježu pri 14 km/h i onaj na hipodromima gdje najbolji kasači prelaze 50 km/h. Ovaj vam vodič donosi točnu mehaniku, brojke o lokomociji, tri načina kasanja, metodu za provjeru vaše dijagonale i ono što se zapravo događa u utrci kasača.
Osnovno što trebate znati
- Kas konja je prirodan, odskočan, simetričan hod u dva takta, koji se nalazi između koraka i galopa.
- Konj pomiče svoje noge u dijagonalnim parovima: prednja desna sa stražnjom lijevom, zatim prednja lijeva sa stražnjom desnom.
- Između dva dodira sa zemljom postoji faza lebdenja tijekom koje nijedna noga ne dodiruje tlo. Upravo vas to tjera da odskočite u sedlu.
- Referentna brzina iznosi otprilike 14 km/h kod konja za jahanje u radnom kasu.
- Jedan korak u kasu traje otprilike 0,88 sekundi, što znači kadencu od 68 koraka u minuti.
- Kod jahanja u kasu s dizanjem, potrebno je sjesti kada se vanjska dijagonala spusti: to se naziva jahanje na pravoj dijagonali.
- U utrkama, svjetski rekord u kasačkim utrkama iznosi 1’07″6 po kilometru, što je gotovo četiri puta brže od brzine konja u školi jahanja.
Kas konja: jednostavna definicija hoda
Kas je prirodan, odrješit, simetričan hod u dva takta, smješten između koraka i galopa na ljestvici brzina. Svaka od ove četiri riječi ima precizno tehničko značenje, a njihovo poznavanje dovoljno je za odgovor na pitanje postavljeno u svim ispitima za galop.
- Prirodan: konj ga izvodi instinktivno, bez potrebe da ga se tome podučava. Pripada istoj skupini kao hod, galop i kretanje unatrag, za razliku od umjetnih hodova kao što su passage ili piaffer, koji su rezultat dresure.
- Skokovit: postoji trenutak kada nijedna noga ne dodiruje tlo. To je ono što razlikuje kas od hoda, kretanja pri kojem konj uvijek zadržava barem dva oslonca.
- Simetričan: ono što se događa s desne strane ponavlja se identično s lijeve strane. Galop je, pak, asimetričan, s desnim i lijevim vodstvom.
- Dvotačkast: uho percipira dva jednaka udarca po koraku, pravilan binarni ritam tipa „jedan-dva, jedan-dva”.
Kada se postavi pitanje kako se zove kas konja, očekivani odgovor je jednostavno: to je hod, drugi od tri prirodna hoda. Njegova referentna brzina iznosi oko 14 km/h kod konja za jahanje u radu, naspram otprilike 6 km/h u koraku.
Mehanika kasa: dijagonalni parovi nogu i faza lebdenja
U kasu, konj pomiče svoje noge dvije po dvije u dijagonalnoj povezanosti, uz fazu lebdenja između svakog spuštanja nogu. Dijagonalni par nogu spaja prednju nogu i suprotnu stražnju nogu. Postoje, dakle, dva takva para: desni dijagonalni par spaja desnu prednju nogu s lijevom stražnjom nogom, a lijevi dijagonalni par spaja lijevu prednju nogu s desnom stražnjom nogom.
Cijeli ciklus jednog koraka sastoji se od četiri faze koje se odvijaju bez prekida:
- Postavljanje desnog dijagonalnog para nogu, pri čemu obje noge dodiruju tlo gotovo istovremeno.
- Faza suspenzije: sve četiri noge napuštaju tlo, konj je u zraku.
- Postavljanje lijevog dijagonalnog para nogu, prema istom principu.
- Druga faza suspenzije, prije nego što ciklus ponovno započne.
Ovo vrijeme projekcije ključ je svega što jahač osjeća. Budući da konj doskoči dvaput po koraku nakon što je bio u fazi suspenzije, on prenosi okomiti potres pri svakom udarcu kopita. Upravo je zato izmišljen kas u uzdizanju kako bi se apsorbirali ti potresi. U dresuri se, naprotiv, ta suspenzija traži i vrednuje: što je izraženija, to kas djeluje prozračnije i izražajnije.
Podatci o lokomociji koje je izmjerio Francuski institut za konje i jahanje (Institut français du cheval et de l’équitation) daju stvarnu ljestvicu ovog kretanja. Jedan kas traje malo manje od jedne sekunde, otprilike 0,88 sekunde. Učestalost koraka, koju jahači nazivaju kadenca, iznosi oko 1,13 koraka u sekundi, odnosno 68 koraka u minuti. Drugim riječima, vaš konj održava tempo vrlo blizak metronomu postavljenom na spori ritam i održava ga bez napora cijele minute. Ako želite usporediti s višim hodom i njegovom mehanikom u tri takta, naš vodič o galopiranju na konju sadrži istu vrstu raščlambe.
Korak, kas, galop: usporedna tablica triju hodova
Tri prirodna hoda razlikuju se po broju taktova, načinu na koji se noge kreću i postojanju ili nepostojanju faze suspenzije. Ova tablica sažima ono što trebate znati za ispit, kao i ono što trebate znati prepoznati okom na jahaćem terenu.
- Hod | Broj taktova | Tip | Slijed nogu | Prosječna brzina | Suspenzija
- Korak | 4 takta | Hodajući, simetričan | Noge se spuštaju jedna po jedna, u nizu | Oko 6 km/h | Nema
- Kas | 2 takta | Skokovit, simetričan | Dijagonalni parovi nogu | Oko 14 km/h | Da, dvaput po koraku
- Galop | 3 takta | Skokovit, asimetričan | Stražnja noga, dijagonalni par, prednja noga | Oko 20 do 30 km/h | Da, jednom po koraku
Tri korisna čitanja ove tablice. Prvo, kas je jedini hod čiji je ritam strogo binaran: upravo zato ga je tako lako prepoznati po sluhu, čak i bez gledanja konja. Zatim, to je jedini simetričan i skokovit hod u isto vrijeme, što objašnjava zašto služi kao osnova za gotovo sav gimnastički rad konja. Konačno, prijelaz između koraka i kasa je spektakularan: brzina se udvostručuje, dok je razlika između kasa i radnog galopa mnogo skromnija.
Neke pasmine dodaju dodatne hodove ovom triju. Islandski konj je najpoznatiji slučaj, s töltom i ambleom koji se dodaju koraku, kasu i galopu, zbog čega ga opisuju kao konja s pet hodova.
Uzjahani kas, sjedeći kas, kas u ravnoteži: načini kasanja
Postoje tri načina kako ostati u sedlu tijekom kasa, a svaki odgovara drugačijoj potrebi konja kao i jahača. Izbor nije nimalo estetski: on uvjetuje udobnost konjskih leđa i preciznost vaših pomagala.
- Lagan kasa: dižete se na stremenima svaki drugi takt, prateći potisak konja, a zatim sjedate u sljedećem taktu. To je hod za duge treninge, terensko jahanje i sve početke sesije, jer rasterećuje konjska leđa i znatno manje umara jahača.
- Sjedeći kasa: ostajete sjediti u sedlu i apsorbirate pokret kukovima i zdjelicom. To je kasa za dresurno jahanje, ona koja omogućuje najfiniji kontakt s konjem, ali zahtijeva opuštenost koju početnik sporo postiže.
- Kasa u ravnoteži: ostajete u suspenziji iznad sedla, bez sjedanja, s težinom raspoređenom na stremenima. Koristi se kod preskakanja prepona, na raznolikim terenima i za mlade konje čija leđa želite u potpunosti osloboditi.
Jednostavan orijentir za odabir: ako je cilj dopustiti konju da se istegne i razvije mišiće, lagani kas ili kas u ravnoteži su neophodni. Ako je cilj skupiti konja, postaviti ga u okvir i tražiti preciznost, tada se koristi sjedeći kas. Većina treninga izmjenjuje sva tri. Pravilno prilagođeno sedlo i stremeni na ispravnoj duljini potpuno mijenjaju osjećaj u ove tri pozicije, a ostala oprema za jahanje slijedi istu logiku: važno je ne boriti se protiv svoje opreme dok učite kasati.
Ispravna dijagonala u laganom kasu: pravilo i kako ga provjeriti
U kasu uzdignutom na krugu ili u jahaonici, morate sjesti u trenutku kada vanjski dijagonalni par nogu dodirne tlo. To se naziva jahanje na pravoj dijagonali i vjerojatno je to pojam koji najviše zbunjuje jahače na kraju galopa 2.
Razlog je mehaničke prirode. Na krugu, unutarnja stražnja noga konja podnosi veće opterećenje i ulaže glavni napor za održavanje ravnoteže. Sjedanjem na vanjsku dijagonalu, rasterećujete tu unutarnju stražnju nogu u trenutku kada joj je to najpotrebnije. Jahač koji je stalno na pogrešnoj dijagonali dovodi svog konja u neravnotežu i dugoročno ga asimetrično mišićno razvija.
Metoda provjere svodi se na jedan pogled, bez napuštanja vašeg položaja:
- Promatrajte vanjsko rame konja, diskretno, bez naginjanja trupa ili spuštanja glave.
- Ako to rame ide naprijed dok ste u zraku, nalazite se na pravoj dijagonali.
- Ako ide naprijed dok sjedite, nalazite se na pogrešnoj dijagonali.
- Promijenite dijagonalu tako da ostanete sjediti jedan takt duže, a zatim nastavite normalno. Jedan dodatni takt je dovoljan, nema potrebe brojati do tri.
- Sustavno mijenjajte dijagonalu pri svakoj promjeni ruke, i izmjenjujte je na ravnoj liniji kako ne biste stvorili naviku.
- Provjerite osjećajem jednom kada usvojite osjećaj: prava dijagonala daje dojam fluidnosti, dok pogrešna daje dojam borbe protiv konja.
Napomena koja umiruje mnoge jahače: pogrešan dijagonala ne nanosi nikakvu štetu konju tijekom jahanja. Ponavljanje tijekom mjeseci stvara problem, a ne pogreška jednog dana.
Radni, srednji, sakupljeni, produženi kas: varijacije u dresuri
U dresuri se kas dijeli na četiri varijacije koje mijenjaju amplitudu koraka bez promjene ritma hoda. To je najkontraintuitivnija točka cijele teme i ona koja razlikuje klupskog jahača od dresurnog jahača.
- Radni kas: referentni hod, uravnotežen i pravilan, onaj u kojem se odvija većina treninga.
- Srednji kas: konj pokriva više terena, s dužim iskorakom i nešto duljim okvirom.
- Sakupljeni kas: iskoraci postaju kraći, konj se izdužuje, više angažira stražnje noge pod masu. Brzina na tlu se znatno smanjuje.
- Produženi kas: maksimalna amplituda, konj izbacuje prednje noge prema naprijed i pokriva maksimalnu količinu terena pri svakom iskoraku.
Evo što iznenađuje: između skupljenog kasa i produženog kasa, ne mijenja se brzina udaraca, već duljina svakog koraka. Kadenca ostaje blizu onih 68 koraka u minuti spomenutih ranije. Konj ne „pedalira” brže, već radi veće korake. To je upravo ono što sudac u dresurnom jahanju ocjenjuje kada na protokolu napiše „zadržana kadenca”, i to je također razlog zašto se produženje dobiveno ubrzavanjem ritma sustavno kažnjava. Konj koji žuri ne produžuje korak, već gubi ravnotežu.
Trkaći kas: kasačke utrke, kasa pod sedlom i stvarna vremena
U kasačkim utrkama konj mora zadržati svoj dvotaktni hod od starta do cilja: ako galopira, diskvalificiran je. To je temeljno ograničenje ove discipline i ono mijenja sve u odnosu na galopske utrke gdje konj jednostavno ide što je brže moguće.
Postoje dva formata. Kod kasova s upregom vozač je smješten u sulky, lagano vozilo s dva kotača koje vuče konj. Kas pod sedlom, nasuprot tome, postavlja džokeja u sedlo, kao u galopskoj utrci, ali uz obvezu ostanka u kasu. Kas pod sedlom je francuska specijalnost koja je prilično rijetka drugdje.
Profesionalci ne razmišljaju u kilometrima na sat, već u kilometarskom vremenu, odnosno prosječnom vremenu potrebnom za prelazak jednog kilometra. Pazite na čestu pogrešnu interpretaciju: radi se o prosjeku cijele utrke, a ne o maksimalnoj brzini. Oznake koje treba znati:
- Kontekst | Učinak | Ekvivalent u brzini
- Konj za jahanje u radnom kasu | Brzina krstarenja | Oko 14 km/h
- Trotter dobre razine u utrci | Kilometarsko vrijeme od oko 1’09” po kilometru | Oko 52 km/h
- Svjetski rekord u kasačkim utrkama | 1’07″6, postavio Homicide Hunter 6. listopada 2020. na 1609 metara | Više od 53 km/h
Prethodni rekord pripadao je Sebastianu K, s vremenom 1’07″7 postignutim 29. lipnja 2014. Red veličine zaslužuje da se na njemu zadržimo: vrhunski kasač kreće se otprilike četiri puta brže u kasu od klupskog konja u manježu, pritom poštujući potpuno istu dvotaktnu mehaniku i iste dijagonalne parove nogu.
Neispravni kasovi: prepoznavanje nepravilnog kasa
Neispravan kas je kas kod kojeg se više ne poštuju pravilnost, simetrija ili dijagonalizacija, i on uvijek zaslužuje pažljiv pregled. Znati imenovati ono što promatrate omogućuje vam da o tome korisno razgovarate sa svojim instruktorom, veterinarom ili potkivačem.
- Nepravilan kas: dva uda dijagonalnog para ne spuštaju se više točno istovremeno. Uho tada čuje tri ili četiri udarca umjesto dva jasna. To je često prvi vidljivi znak lokomotorne nelagode.
- Aubin (križani galop): konj galopira prednjim nogama, a kasa stražnjim. Hod djeluje neskladno i neudobno.
- Traquenard (križani kas): obrnuta situacija, konj kasa prednjim, a galopira stražnjim nogama.
- Ambl (mimohod): udovi se više ne pomiču dijagonalno, već u bočnim parovima, pri čemu se dva uda na istoj strani kreću zajedno. Kod većine pasmina to je mana; kod islandskog konja to je traženi hod.
- Šepanje: slabiji udarac ili glava koja se jasno podiže pri svakom oslanjanju na prednju nogu odaje bol. Kas na ravnoj liniji u ruci je, štoviše, referentni test koji veterinari koriste za otkrivanje šepanja.
Ispravna reakcija je jednostavna i bez dramatiziranja: prekinite rad, promatrajte konja u kasu u ruci na tvrdoj podlozi, provjerite kopita. Velik dio nepravilnosti u hodu potječe iz kopita, kao što je detaljno opisano u našem članku o kopitu konja. Ako anomalija potraje dulje od jednog treninga, nazovite svog veterinara umjesto da čekate. Dobra kuka za kopita i četka ostaju prvi alati za svakodnevnu dijagnostiku, a oni su dio dodataka za konje koje uvijek držite pri ruci.
Napredovanje u kasu: kontrolni popis za jahača
Teškoća u kasu gotovo nikada nije pitanje snage, već opuštenosti i ritma. Jahač koji odskakuje ne pati od nedostatka mišića, već se bori protiv pokreta umjesto da ga prati. Evo točaka na kojima treba raditi, redom.
- Opustite kukove i zdjelicu umjesto da stežete koljena. Zgrčeno koljeno izbacuje jahača iz sedla pri svakom koraku.
- Gledajte daleko ispred sebe, između ušiju konja i prema točki kamo idete. Spuštanje pogleda zatvara držanje i narušava ravnotežu.
- Pustite zdjelicu da prati kretanje naprijed-nazad u sjedećem kasu, bez pokušaja da je blokirate.
- Nikada se ne držite za uzde radi održavanja ravnoteže. Ako trebate oslonac, uhvatite se za grivu ili prsni remen.
- Prvo uspostavite kas bez stremena, a zatim sjedećem kasu pristupajte samo na nekoliko koraka odjednom, postupno povećavajući duljinu.
- Ponavljajte prijelaze korak-kas-korak: to je vježba koja uspostavlja ritam i spremnost konja puno brže nego duge ravne linije.
- Brojite taktove naglas tijekom nekoliko koraka. Slušanje vlastitog „jedan-dva” iznimno pomaže u pronalaženju sinkronizacije u kasu bez stremena.
Udobna odjeća i rukavice koje dobro drže uzde sprječavaju polovicu napetosti tijekom prvih treninga, a ono najvažnije nalazi se u opremi za jahanje. Kako biste svoju strast prenijeli izvan jahališta, svijet konjičke dekoracije nudi mogućnost da kod kuće objesite prekrasnu sliku konja u kasu, u kategoriji slika konja.
Često postavljana pitanja o kasu konja
Najčešća pitanja o kasu odnose se na njegovu definiciju, brzinu te razliku između kasiranja u laganom stavu i sjedećeg kasa. Ovdje su izravni odgovori, korisni kako za ponavljanje gradiva za galop, tako i za razumijevanje onoga što osjećate u sedlu.
Što je kas konja?
Kas je prirodni hod konja, skokovit, simetričan i dvotaktni. Konj pomiče svoje noge u dijagonalnim parovima, prednju nogu sa suprotnom stražnjom, uz fazu suspenzije između svakog dodira s tlom. To je prijelazni hod između koraka i galopa, pri brzini od oko 14 km/h kod konja za jahanje.
Kako nazivamo kas konja?
Nazivamo ga jednostavno hodom, a preciznije dvotaktnim prirodnim hodom. Kas je jedan od tri glavna prirodna hoda uz korak i galop. Tehnički izrazi povezani s njim su skokovit hod, simetričan hod i dijagonalizirani hod.
Kolika je brzina konjskog kasa?
Konj za jahanje kasa brzinom od oko 14 km/h u radnom kasu. U utrkama, kasači postižu znatno veće prosjeke: kilometarska redukcija od 1’09” odgovara brzini od oko 52 km/h, a svjetski rekord u kasačkim utrkama s upregom iznosi 1’07″6 po kilometru.
Koji su tri hoda konja?
Tri prirodna hoda su korak, hod u četiri takta brzinom od oko 6 km/h, kas, skokoviti hod u dva takta brzinom od oko 14 km/h, i galop, asimetrični skokoviti hod u tri takta. Kretanje unatrag ponekad se računa kao četvrti prirodni hod.
Imaju li neki konji pet hodova?
Da. Islandski konj je pasmina najpoznatija po tome: uz korak, kas i galop dodaje tölt i ambl, s pravom amplitudom u svakom od tih pet hodova. Druge pasmine konja koji idu amblom posjeduju dodatne hodove, poput paso hoda kod nekih južnoameričkih konja.
Koja je razlika između kasiranja i sjedećeg kasa?
Kod kasiranja, jahač se diže na stremenima svaki drugi takt, a zatim ponovno sjeda, što rasterećuje leđa konja i manje umara jahača. Kod sjedećeg kasa, jahač ostaje cijelo vrijeme u sedlu i apsorbira pokret svojom zdjelicom, što omogućuje precizniji kontakt, ali zahtijeva puno veću opuštenost.
